Za sela Drenovci, Podgajci, Rajevo Selo, Đurići, Račinovci, Gunja, Vrbanja, Soljani i Strošinci u govoru se često kaže da su u Cvelferiji. Naziv je ostao iz razdoblja Vojne krajine, a nastao je od imena Dvanaeste satnije (kompanije, kumpanije) čije je sjedište bilo u Drenovcima (njem. zwölf = dvanaest). Upravno područje Drenovačke satnije nije se uvijek podudaralo sa svim ovim selima (neka su sela određeno vrijeme potpadala pod Petrovaradinsku pukovniju; npr. Strošinci, Račinovci itd.), no ime Cvelferija u novije vrijeme odnosi se na ova sela.

Povijest ovoga područja do turske okupacije (XVI. st.) slabo je istražena i poznata zbog nedostatka relevantnih dokumenata i njihove dislociranosti izvan Hrvatske. Unatoč tome znamo za rasprostranjenost naselja i utvrda u tada močvarnom području uz Savu okruženom gustim šumama.

Sa prvim tragovima navedenih naselja, odnosno lokaliteta na kojima se oni danas nalaze susrećemo se u srednjem neolitiku kada se na tlu Slavonije, Baranje i Srijema razvija sopotska kultura. Nositelji sopotske kulture žive u nadzemnim kućama koje su načinjene od konstrukcije drvenih stupova i pletera od pruća te omazane kućnim lijepom, a ekonomija im se zasniva na zemljoradnji, stočarstvu, lovu i ribolovu. Zasad je na području Cvelferije poznato tek jedno sopotsko naselje u blizini Račinovaca.

Na području Cvelferije nekoliko kasnobrončanodobnih nalazišta evidentirano je u blizini Posavskih Podgajaca, Račinovaca i Gunje. Podaci o lokalitetima prikupljeni su uglavnom slučajnim otkrićima pojedinačnih predmeta.

S prvim spomenom današnjih naselja susrećemo se u 14. odnosno 15. stoljeću, a 1484. drenovački posjed, kojega čine sela Drenovci, Subotište, Damšinci, Dražinci, Veselinovci, Cerje, Latinovci, Strvac, Preloke, Šimonovci, Brod, Vojište, Zvizdan i Pahovo, zabilježen je kao najveći.

U XIV. stoljeću na ovom je području dominirala utvrda Alšan, koju je sagradila pomađarena njemačka obitelj Gut-Keled, ali je još u istom stoljeću njima, zbog nevjernosti kralju, oduzeta i dana banu Ivanu iz obitelji Sent-Magoč. Ban Ivan imao je tri sina, a najstariji Valantin postao je 1374. godine pečuški biskup, pa je pod njegovu jurisdikciju potpadao i Alšan. Zbog jakog bogumilskog utjecaja, biskup je u blizini Alšana izgradio franjevački samostan sv. Franje, koji je bio i župa, ne bi li suzbio širenje bogumilstva. Uloga samostana bila je širenje i jačanje katoličanstva i u susjednoj Bosni među bogumilima i pravoslavnim Vlasima.

U poznatom popisu katoličkih župa iz 1333-1335. godine na ovom području zabilježena je katolička župa samo u Soljanima, a u popisu 1501. godine više se ne spominje ni ona.

Borbe za oslobođenje Slavonije od turske dominacije započinju 1682. godine, a najveći dio Slavonije oslobođen je 1691. godine bitkom kod Slankamena, da bi se proces oslobađanja Slavonije u potpunosti završio Požarevačkim mirom 1718. godine. Povlačenjem Turaka južno od Save došlo je do velikih migracija stanovništva iz Slavonije u Bosnu i iz Bosne u Slavoniju. Početna naseljavanja hrvatskoga dijela Posavine vršena su u naseljima uz Savu, u kojima je ostalo vrlo malo starosjedilačkog stanovništva, a kasnije su se migracije širile prema sjeveru. Župa u Drenovcima, pod čiju je jurisdikciju spadala cjelokupna današnja Cvelferija, počela je voditi matične knjige 1719. godine, a iz njih je vidljiv dolazak Hrvata iz Bosne na područje tadašnje drenovačke župe. Prema danas sačuvanom prezimenima u Cvelferiji i usporedbom s matičnim župskim knjigama, može se relativno lako odrediti naselja u Bosni iz kojih je početkom XVIII. stoljeća došlo stanovništvo u ove krajeve hrvatske Posavine.

Paralelno s procesom obostranih migracija stanovništva, Austrija je počela već 1701. godine formiranje slavonske Vojne krajine, obrambenog koridora prema Turskoj. Proces stvaranja Vojne krajine u Slavoniji potrajao je sve do 1750. godine i tada je poprimio one oblike koje će u pravilu zadržati do razvojačenja Vojne krajine u drugoj polovici XIX. stoljeća. Kada je Caraffina komisija 1698. i 1702. godine obilazila područje buduće Vojne krajine i pripremala njezino formiranje, obišla je i područje Cvelferije, a jedna od postaja bila je u Rajevu Selu.

Početkom XVIII. stoljeća župa Drenovci obuhvaćala je sela: Drenovci, Đurići, Gunja, Jamena, Račinovci, Rajevo Selo, Soljani, Strošinci, Vrbanja i Podgajci, a župu su vodili franjevci. Prve podatke o stanovništvu ovih sela nalazimo kod Brusztlea, koji spominje da je prilikom kanonske vizitacije 1729. godine zabilježen slijedeći broj stanovnika (numerus animarum) u pojedinim selima: Drenovci 420, Rajevo selo 230, Podgajci 110, Račinovci 220, Gunja 250. Ostala sela autor ne spominje. Kako je drenovačka župa bila prevelika, pa 16. kolovoza 1811. postaju središtem drenovačkog dekanata, a za prvog dekana postavljen je Ilija Vražić.

Godine 1769. osnovana je župa u Račinovcima (prvi župnik bio je Ivan Šargović) s filijalama Gunja, Đurići, Jamena i Strošinci, a iste je godine izvršena i kanonska vizitacija.

Prve škole na području Cvelferije pojavile su se u zadnjoj četvrtini XVIII. stoljeća. Naredbom koja je donesena 1764. ureduje se da se u svako mjestu ili barem satnijskom središtu ima osnovati škola i zaposliti se učitelj (Schulmeister). U jednom dopisu nastalom oko 1770. godine istaknuta je potreba osnivanja škole u Račinovcima. Škola je počela s radom 1779. godine, a već slijedeće godine utemeljena je i škola u Drenovcima (1780.). Oba sela tada su pripadala Petrovaradinskoj pukovniji. O radu ove dvije škole za sada nemamo više podataka.

Godine 1825. Dvorsko ratno vijeće izdalo je naredbu da se u svakoj općini osnuje škola koju bi plaćala općina. Od tada praktično počinje obvezno školovanje.

Ukinućem Vojne Krajine 1873. Drenovci i okolna mjesta pripojeni su Županjskom kotaru koji je bio u sastavu Srijemske županije. Zahvaljujući tome 1886. kroz Drenovce prolazi željeznica. Godinu dana kasnije osniva se Vatrogasno društvo, a 1907. počinje s radom Hrvatska čitaonica u Drenovcima.

Dvadesete godine 20. stoljeća vrijeme su pojačanoga djelovanja i brojnih društava. Tako se 1919. osniva Društvo katoličkih djevojaka, a za prvu glavaricu imenuje se Eva Damjanović. Devet godina kasnije, 1928. osnovan je nogometni klub u Drenovcima, a 1934. Križarsko bratstvo kojega organizira kapelan Šercer.